Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:28 am
wikipedia
Stevan Raičković (Neresnica kod Kučeva, 5. jul 1928 – Beograd, 6. maj 2007) je bio srpski pesnik i akademik. Gimnaziju je učio u Senti, Kruševcu, Smederevu i Subotici, gde je i maturirao. Studirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, a već sa 17 godina počeo je da objavljuje pesme u „Književnosti“, „Mladosti“, „Književnim novinama“ i „Politici“. Od 1945. do 1959. godine bio je saradnik Literarne redakcije Radio Beograda. Do 1980. godine Raičković je bio urednik u Izdavačkom preduzeću „Prosveta“. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1972. godine, a za redovnog 1981. Objavio više od dvadeset zbirki pesama, sedam knjiga za decu, nekoliko knjiga eseja. Prvu zbirku „Detinjstvo“ objavio je 1950. godine, da bi već sledećom „Pesma tišine“, dve godine kasnije, bio primećen. Prevodio je ruske pesnike, Anu Ahmatovu, Marinu Cvetajevu, Josifa Brodskog, sačinio je izbor poezije Borisa Pasternaka. U prepevu „Sedam ruskih pesnika“ i antologiji „Slovenske rime“ predstavio je i moderne ruske pesnike. Preveo je i Šekspirove sonete i „Deset ljubavnih soneta“ Frančeska Petrarke. Sabrana dela Stevana Raičkovića objavljena su 1998. godine. Raičkovićeva poezija objavljena je na ruskom, poljskom, češkom, slovačkom, mađarskom, bugarskom, rusinskom, albanskom, slovenačkom i makedonskom jeziku.
Dela
Knjige pesama
Detinjstva (1950), Pesma tišine (1952), Balada o predvečerju (1955), Kasno leto (1958), Tisa (1961), Kamena uspavanka (1963), Stihovi (1964), Prolazi rekom lađa (1967), Varke (1967), Zapisi (1971), Zapisi o crnom Vladimiru (1971), Slučajni memoari (1978), Točak za mučenje (1981), Panonske ptice (1988), Monolog na Topoli (1988), Svet oko mene (1988), Stihovi iz dnevnika (1990) Fascikla 1999/2000 (2001)
Poetski i prozni zapisi
Čarolija o Herceg-Novom (1989), Suvišna pesma (1991) Kineska priča (1995) Proza Intimne mape (1978) Zlatna greda (1993); Esejistički i memoarski tekstovi Beleške o poeziji (1978), Portreti pesnika (1987), Dnevnik o poeziji (1990), Dnevnik o poeziji II (1997), Nulti ciklus (1998), U društvu pesnika (2000), Slova i besede (2000), Linija magle (2001) Monolog o poeziji (2001); [уреди]Knjige za decu Veliko dvorište (1955), Družina pod suncem (1960), Gurije (1962), Krajcara i druge pesme (1971), Vetrenjača (1974), Male bajke (1974) Slike i prilike (1978); Poetski prepevi Šekspirovi soneti (1964), Šest ruskih pesnika (1970), zatim dopunjeno izdanje pod naslovom Sedam ruskih pesnika, Deset ljubavnih soneta Frančeska Petrarke posvećenih Lauri (1974), Slovenske rime (1976) Zlatna jesen – izbor iz poezije Borisa Pasternaka – (1990); Autobiografija Jedan mogući život (Homo poeticus) (2002).
Nagrade
Dobitnik je najznačajnijih pesničkih nagrada - Zmajeve, Zmajevih dečjih igara, „Neven“, Njegoševe, Dučićeve, „Branko Miljković“, „Ljubiša Jocić“, „Goranov vijenac“, nagrade za prevodilaštvo „Miloš N. Đurić“, Vukove, nagrade „Desanka Maksimović“ i „Dušan Vasiljev“, kao i društvenih priznanja, Sedmojulske nagrade i Oktobarske nagrade Beograda, Oktobarske nagrade Herceg-Novog i Književni vijenac Kozare.
Poslednji izmenio Ana dana Sre Dec 07, 2011 5:52 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:29 am
LIVADA
U ovoj livadi poznajem ja već mnoge vlati.
Juče je ova, u suton, bila travka svijena.
Sad ima žute ivice i suve kad ih dirnem.
Kad gledam iz daljine u zeleno: ona se sama zlati.
Iznad usana mi je već miris sena:
Sutra ću i druge izbrojati.
U ovoj livadi do žbuna ima devet mravinjaka.
Prođem i gurnem nogom a zemlja se zacrni.
Onda podignem glavu i gledam igru oblaka.
Ja znam kolika je livada:
Kada se raskoračim pređem je u dvanaest koraka.
Na žbun mogu da stanu tri ptice najviše.
Kad pođem prema njemu: prvo jedna poleti.
Pogledam za njom u nebo:
I dve se izgubiše.
Onda razbijam glavu na šta me to podseti.
I najbolje je u suton kad počne mrak da pada:
Onda mi se učini da šapuće livada.
Napregnem uho i slušam.
Meni je sasvim dobro u livadi.
Sednem na vlati
I puna mi je duša.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:30 am
POSLE KIŠE
Nisi sam:
Pored tebe rastu travke i savijaju se.
Tri šiljata lista nešto čudno šume.
Skakavac je skočio sa busena na cvet.
Otkinut rep guštera je novi stanovnik:
Niko sem tebe ne zna da se umnožio svet.
Nisi sam.
Gaziš trulo lišće bosim nogama.
Pod petom si prelomio prut:
Jedna ptica prhnu preko tvoga ramena.
Prislonio si uho dole:
Ti bi sad da čuješ pesmu kamena.
Nisi sam.
Kome li se tvoje oči smeškaju?
Možda misliš da te ostavio um?
Opet gledaš crnu zemlju što se puši.
Nešto se dešava sad u tvojoj duši.
Možda ti već čuješ zlatni žitni šum?
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:31 am
TAKO JE DOBRO BITI SAM
Pođem kroz trave do najbliže padine. Pronađem obli kamen, sednem, pa ćutim. Tako je dobro biti sam: u daljini neko čeka. Zagledam se u sunce i polako žutim, (U glavi dodam: Ispod nogu se igraju ribe, teče reka.) Tako je dobro biti sam: U zamršenom korovu iza kamena Dve ptice se hlade od sunca. Dve male ptice! Jedna prhne u sunce i senkom mi išara lice. Drugu zovem da mi sleti na ramena. Tako je dobro biti sam: neko te voli. Potrčiš pet koraka i staneš kao kamen. Prav, visok, ispod sunca: ti ličiš jedino topoli! Stojim. Tako je dobro biti sam: u daljini neko čeka. Ispod nogu se igraju ribe, teče reka.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:32 am
TIHI SAT
Dobro je biti živ I onda Kad to otprilike znači: Disati samo Polako, Imati oči, Čuti vlat. Dobro je biti živ Pa ma i tako: Sve je tiho, Srce ćuti. (Mesto njega kuca pesma: Tihi sat.)
DALEKO
Ima jedan vetar koji kosu ne rastura I grane ne povija, Nego, samo tako, dođe odnekuda I u nama jednu misao pokrene I zašumi, meko: Da postoji nešto od nas sasvim daleko.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:33 am
Oprosti kamenu što ćuti
Oprosti kamenu što ćuti Oprosti što tajnu sakriva: Kako ti se nad umom sliva Samoća i teku minuti
Kap po kap u prazan krug Što se širi ko' vid pred strahom. Oprosti ptici koja i dahom Hoće da ti postane drug.
Oprosti senci što te prati I vetru što te u krug vodi. Zagledaj se u tanke vlati
I reci nečem malom: hodi Sumno kao što ptice slete Sa plavog mira na suncokrete.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:34 am
Ti si moj život videla iz bliza
Ti si moj život videla iz bliza: Primiso, pokret, reč što nisam reko. Znala si grč moj i kad stojiš iza. Slutila moju bolest na daleko.
Ti si u mome oku dok još gasne Videla prva novog smeha klicu. A kad se vratim domu ure kasne Znala svu priču samo po mom licu.
Sedim za stolom i ne znam svog lika. Pred ogledalom zalud mi je stati: U tvome oku bila mi je slika.
Već pola mojih stvari s tobom trule. Niko me sada ne zna, nit će znati: Iz mene zjapi rana mesto nule.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:35 am
BALADA O PREDVEČERJU
Pošli ste izvan grada u predvečerje da umirite
oči
I ostali ste sasvim sami.
Niste ni znali kako tišina voli nepoznate da
rani iz nevidljive puške
I dugo ste uzalud naprezali oči
Da protumačite arhitekturu ptica koje su letele.
Predugo ste uzalud bili svijeni prema zemlji
Kao polomljen luk:
Hteli ste naivno da uhvatite baš onu kap
vremena
Kad se nedirnuta travka popela u vis za novi
milimetar.
Pošli ste u predvečerje:
Niste ni znali
Da vas ramena bole od nevidljivih krovova
Da su vam ruke teške od ne sasvim prirodnih
ljubavi
Pomislili ste da vam se u sluhu nešto događa
A zaboravili ste da ste za sobom povukli zidove
jedne jako navikle ulice.
Pošli ste u predvečerje:
Išli ste polako
I tek ste odjedanput shvatili da to nije vaš
korak iako su noge sasvim vaše.
Išli ste polako:
Samo sad još laganije
Skoro kao da ne idete.
Stali ste
A učinilo vam se kao da i dalje idete korakom
koji nije vaš korak.
Pošli ste izvan grada u predvečerje da umirite oči
I sada ležite u travi
Iako znate da ste hteli samo da sednete.
Pored vašeg uha
Jedna travka je prilično šumno porasla za
milimetar
- Vi ništa niste čuli.
U vazduhu su dve ptice obeležile krilima
skromnu umetnost
- Vi ništa niste videli.
Pošli ste u predvečerje
I sada iz trave krišom otvarate oči
I čini vam se da vas još uvek neko nišani iz
nevidljive puške.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:35 am
BEZ LJUBAVI
Kad će sneg iz moje glave da prestane: Već mi mesto srca kuca komad celca. Prazan sam i beo kao dno krečane. Najzad, crni svete, evo tvoga belca!
Meñ rebrima smet mi snežno granje zida. Iz mozga niz ždrelo usov leda klizi. Pun snega, naheren ko toranj u Pizi: Čkiljim kroz zamrzio okno moga vida.
Krvna bulko, što si cvetala u žili, Kud to cvet svoj rasu u ljuspice leda? Noga bi da krene - al joj santa ne da.
U belu me neku pustinju sakrili. Pokatkad kraj mene crna vrana sine I ja zurim u nju prljav od beline.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:37 am
U snu te nema
U snu te nema, al čim zene Odškrinem ja namesto zrake Otkrivam kako već u mene Ulazi obris tvoje rake.
Onda bez glasa i bez ruha (Nevidljiva i sasvim nema) Lutaš po jami moga duha Ko bespomoćna, strašna tema.
Iako znam da tamo ležiš Rasuta sve do zadnje truni Osećam kako amo bežiš.
To tražiš ležaj u mom telu. Na dva si mesta: onde truni, Da bih te ovde imao celu!
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:38 am
Ruke bola
Daj reči guste ko smola I reči kao krv neophodne Za naše prazne ruke bola Podignute u svetlo podne.
Daj onu strašnu reč što tone Još neprobuđena u mrak mesa Od koje grudi muklo zvone Kao negledana kap nebesa.
Daj reči koje imaju telo I u telu srce crveno, Sve one koje će gorko čelo
Naći u svetu razbijeno. Daj reči gorde ko mač topola Za naše prazne ruke bola.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:38 am
U mojoj glavi stanuješ
U mojoj glavi stanuješ: tu ti je Soba i mali balkon s kog puca Vidik na moje misli najtananije.
Ponekad slušaš kako mi zakuca Srce ko živi leptir iz kutije.
Ja ti odškrinem vrata: niz basamake Silaziš u vrt za kog niko ne zna.
Na povetarcu lebdiš poput slamke.
(Dok za to vreme, možda: neoprezna Stojiš na nekom rubu, ispred zamke...)
Nekad (u mojoj glavi dok baš skačeš U morsku penu, ispod sunca, gola)
spazim te kako po kiši preskačeš Barice i sva u blatu do pola Žuriš na posao s licem ko da plačeš.
Prolazi dan za danom i sva svota Vremena tvog se po dva puta zbira: Pa pola oko moga klupka mota.
Vidim sa tvoga lica punog mira Da ne znaš kako živiš dva života.
U mojoj glavi stanuješ i dubiš Crne i bele hodnike za moje Misli: kako mi bežiš il me ljubiš?
Van tebe druge misli ne postoje.
Samo dok spavam ti se nekud gubiš...
Poslednji izmenio Ana dana Sre Dec 07, 2011 6:51 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:40 am
SLUČAJNO PITANJE
Eto: svako se zbog nečeg smeši I tako ide I nešto duboko u sebi čuva Što u drugog nikad ne može da stane. Tajno moja: Jesi li ti pesma Ili svet što traži lepši da postane?
DALEKO
Ima jedan vetar koji kosu ne rastura I grane ne povija, Nego, samo tako, dođe odnekuda I u nama jednu misao pokrene I zašumi, meko: Da postoji nešto od nas sasvim daleko.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:40 am
Vidik
Taj mali vidik - što kroz prozor vidim - I mene motri s hiljadu očiju. Gle: kako grane izdužuju šiju. (Ja im se smešim - hoću da se svidim.)
Brdo me gleda beonjačom snega, S tek nekoliko crnih, zemnih pega, Što ko ženice neke pilje u me: Ko se to zalud skriva uz rub šume?
Sve me posmatra: mrki poskok žile Što sav pritajen čuva dub i čeka. Motre me i dve ptice što se zbile.
I lelujava suva vlat, poneka. Motri me zimsko nebo uvrh rama. Motri me ruka moja, pesma sama.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:41 am
Varka leta
Ni nadali se nismo a već eto: Skidamo sa tela tek stavljene krpe I bacamo ih gde bilo, u ćoškove, na hrpe. Sunce je opet tu. Odnekud mislimo: leto.
To znači: život! Opet smo nagi kraj vode. Ali stojimo dugo, a niko da kaže - dosta I udje u vodu. (Gledali smo je, u mantilu, sa mosta!) Pokraj nas: grana s načetim lišćem nekud ode.
Smišljamo da nam se vraća leto. Ali: varka! Sa nevidljivih brda osluškujemo nešto drugo: Oslobadja se vetar i pada žir, šišarka...
Stojimo opet na mostu, pod kasnim suncem, dugo: Ispred nas, bleska sred grada daleki krov od lima. Ispod: odlazi reka, sama, udovički, boje dima.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:42 am
Umorna pesma
Gde nesta strah pred svetom tu i pesma presta. I gle: stojim sada - drvo, sa obranim plodom. Mre u zglobu volja da se maknem s mesta. Šta da radim s rukom i u njoj sa slobodom.
Zatočeni, ora je: prhnite iz tela! Ne leče pesme nikog (tvorce svoje truju): Gle pesnika u mraku usred dana bela Gde mu gavranovi krišom mozak kljuju.
Pesme - iskazane iz grla da ih čuje Veliko uvo sveta - evo natrag huje. Zar je tu južni kraj i jedino im žalo.
Blizu je praznina i rub se približuje: Reči ove pesme izdržite još malo Dok vas smrt il ćutnja skora ne rimuje.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:42 am
KAMENA USPAVANKA
Uspavajte se gde ste zatečeni Po svetu dobri, gorki, zaneseni, Vi ruke po travi, vi usta u seni, Vi zakrvavljeni i vi zaljubljeni,
Zarastite u plav san kameni Vi živi, vi sutra ubijeni, Vi crne vode u beličastoj peni I mostovi nad prazno izvijeni,
Zaustavi se biljko i ne veni: Uspavajte se, ko kamen, nevini, Uspavajte se tužni, umoreni.
Poslednja ptico: mom liku se okreni Izgovori tiho ovo ime I onda se u vazduhu skameni.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:43 am
CRNI SLUGA PTICA
Dođi u travu visoku da ti cvetovi poljube kolena. Cvetovi lepo ljube kao jedina žena. Tu ležim i ja i provodim svoje leto kako umem. Trava koju preko dana ulegnem Za malu noć se ispravi I vlati opet kao šuma šume. I ponovo se, u jutro, pri dnu, pokrenu mravi. U svako jutro ovde je dobro kao i u svako veče. U podne: crnim od sunca, zažednim, pa pijem. Posle, senka počinje da raste i da me tiho krije. Kad je suton: Ja ležim nauznak i čekam da prva zvezda poteče. Ja, naivni gospodar i crni sluga ptica. Voleo bih i ne bih voleo da neko svrati. Možda se ispod drugih stopala neće ispraviti vlati?
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:44 am
O VRATI SE
O vrati se u sobu Iz blata pod beli krov. Glupi te umorio lov Po polju i po dobu.
I sve dok živi u dubu Bezglasni tihi crv Neka se i tvoja krv Povuče u muk. A trubu
Mladosti nek zatrube Drugi za druge i grube. O vrati se o vrati.
Lomi se već tvoja trska Na vetru. I kiša prska Po golom mesu što pati.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:45 am
TRENUTAK
Eto
I to baš sada
Kad smo do grla siti pesme
I ležimo tako prirodno svako na svojoj postelji
svako u svojoj travi
Skoro kao mrtvi što leže nekoliko spratova pod nama
Ili čak još dublje jednostavni
Otprilike
Kao oni mrtvi koji leže za nekoliko spratova pod
njima
Eto
Dolazi stara kiša
(Slučajno baš ja kažem)
Obična kiša
O
Kiša koja se cedi niz koncentrični list
preko puta
Niz pobrkanu krljušt jednog krova
Takođe preko puta
Niz staklo
Niz jedan šešir preko puta
I mi prestajemo da budemo baš sasvim prirodni
Ili bar neki prestaju
A i to je dovoljno
Čak premnogo
Čujemo neki mali šum koji se provlači kroz
prozor ili kroz iglene uši
Šum koji zvoni kao razapeta žica
Šum koji bruji
Koji se produžava i vraća čas tamo čas ovamo
Mali šum
Pa veliki
Šum mali
Jedna grdna nesloga
Čas u ulici
Čas u nama
Nesporazum koji samo bruji a ima daleko veću
ambiciju
(Mogli smo ležati svako u svojoj travi)
Eto
Tu možda leži poreklo naše zabune
(Slučajno baš ja kažem)
Tu
Ili negde oko toga
Tu možda leži poreklo naše zabune.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:45 am
USPAVANKA ZA ŠKOLJKU
Spavaj
U kolevci od peska spavaj
Pod strašnim svetom vode spavaj
U algama u spirali mahovine spavaj
Spavaj na uzglavlju belutka što sam
ga hitnuo
Spavaj snom belim od kamenja i zvuka
Bez žute pesme sunca spavaj
Potonulo zrno tišine spavaj
Noć je spavaj
Spavaj uspavanku uspavaj
Dan je
Spavaj
Ja sam
Spa-
Vaj.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:46 am
BALKON
U ovom sutonu
Jedan čovek stoji na balkonu
I posmatra u plavičast prostor ispod sebe
I na početku
Rasejano nabraja stvari koje mu ulaze u oči
I stvari koje samo kucaju na neka njegova vrata
I ne ulaze.
I evo
Čovek već dobro razlikuje u svojoj glavi
Zatamnjene površine iskošenih krovova
Od razbacanih kvadrata svetlosti
Koja obnavlja svoj limunasti život u prozorima
I desno
I levo.
Smešta pod svoje čelo
Malo okrnjenu sliku jednog zdepastog drveta
I sliku visokog dima
Koji se na putu do zasvetlucale zvezde pomešao sa
vazduhom.
Čovek na balkonu predoseća
I to upečatljivo
I neke detalje
Koji se uporno dešavaju iza neprovidnih zidova
U tek zatvorenim kockama.
Vidi jednu smračenu pticu kako nestaje iza ivice
I još mnogo
I još bezbroj drugih stvari koje se skoro
i očigledno prelivaju preko ruba pamćenja.
I njegova glava
Postaje mala već za sve te stvari
I njegova samoća
Postaje velika za njega samog u njoj
I neodrživa.
On gleda sa balkona
I plavičast prostor ispod njega otkriva jedan
zamršen svet asocijacija
I čovek oseća da su
Možda sve dotad nespojive stvari
Prebacile nevidljive mostove između svojih i
tuđih namera.
Čovek je raširio jedine ruke koje ima
Hteo bi da objasni svom gradu zagonetku koja je
još iz dubine vremena postavljena
Ali se u trenutku
U tankoj pukotini između odluke i dela
Setio nekih stvari
Između ostalih i Ikara
I njegov mu se lik sad širi pred očima
Brzo i okruglo
Kao trag bačenog kamena u vodi
I čovek steže ogradu ispred sebe
I oseća hladovinu od gvožđa
I naslanja se na zid.
Čovek zatvara oči.
Hteo bi bar nekoliko reči da kaže
Ali ih pesnici još nisu izmislili.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:46 am
U JEDNOJ ULICI
Postoji jedan čovek u jednoj ulici
Koji svakoga jutra u određeno vreme
Otvara svoja vrata sa pohabanim lukom
u vrhu
I zatvara ih jednim naglim pokretom
I odvaja se od njih i odlazi
Sa takvim izrazom na licu i u svemu
Kao da su to bila tuđa slučajna vrata
Iza kojih je nekom greškom ili zabunom
Samo za jednu noć zalutao.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:47 am
ČOVEK S KIŠOBRANOM
Reč je o čoveku koji tek s vremena na vreme
I to naročito onda kada je nebo u mozaiku
od oblaka
Prolazi ispod naših prozora
Kraj naših vrata
I drži u ruci kišobran sa izlizanom
braonkastom drškom
Jedan sasvim zatvoren tamni kišobran
Kao uvijeno crno jedro.
Čovek se ne osvrće na one koji ga gledaju iza
zatvorenih prozora, iza otvorenih vrata
On gleda u dno ulice
Daleko
U jedini otvor koji raste
I poštapa se o kišobran koji ravnomerno "tup"
odjekuje.
Čovek ide polako
Kao da plovi sa uvijenim crnim jedrom
Na nekom neosetnom tihom vetru
Malo preterano uspravljen kao da je sa ukočenom
kičmom
I gleda u svoju nevidljivu tačku koja počinje
Tek malo docnije da se širi
Kao neko naglo pomeranje prečnika
U plodu koji se neprirodno raskrupnjava.
I na svom kraju
Još malo docnije od toga
Horizont se bešumno otvara kao raspolućen nar
u daljini
I čovek vidi i to reljefno
Sa najsitnijim detaljima
Kao da se baš sad dešava cela ta fino izrezbarena
slika:
Daleka putovanja
I svoj veliki život.
Vidi sebe
Oslonjenog pomalo
O čupavu mahovinu jednog stabla na levoj obali
Eufrata:
Maslinasta voda usporeno otiče
I rani se sumrak meša s krikom ptice
I glasom visoke divljači koja nevidljivo
krstari.
O beduini
I kristalni pucanj nad peskom
I pad
I malo olovo koje se rascvetava u leđima kao
topla ruža...
Na kraju grada
Čovek prolazi ispod poslednjih prozora
Pritiska izlizanu dršku i poštapa se još
upornije
I onda staje
I gleda u poslednji oblak
I čuje utišano kako ožiljak u kičmi pevuši
O velikom životu koji se naglo zatvara u svoju
daleku tačku
U svoj nar.
Evo ga opet kako ide ispod naših prozora kraj
naših vrata
Vraća se
I kišobran "tup" odjekuje
Sad neravnomerno i malo tiše nego ranije.
Ljudi se iza prozora tiho osmehuju:
Čovek je opet izmišljao svoju istoriju
Daleka putovanja i uvenulu ružu u leđima.
Pred jednom trošnom se kućom zaustavlja
Pred zidom
Iza koga je boravio sve svoje prohujale godine u
nedogled
Krišom se osvrće u trenutku
Gleda u čisto nebo bez i jednog oblaka
Gleda u kišobran
I nestaje zbunjen u vratima.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Stevan Raičković Sre Dec 07, 2011 5:47 am