Duško Trifunović

wikipedia

Duško Trifunović je rođen 13.9. 1933. godine u Sijekovcu kod Bosanskog Broda. Zasigurno jedan od najvećih književnika južnoslovenskih prostora sa dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama. Prvu knjigu je napisao 1958. godine. Pisao je poeziju koja je doživela muziku. Komponovano je oko 300 njegovih pesama. Sarađivao je sa najpoznatijim muzičkim bendom bivše Jugoslavije Bijelim dugmetom u izradi njihovih pesama. Preminuo je 28. januara 2006. godine u Novom Sadu.

Bibliografija

"Zlatni kuršum", pjesme,bilježnica, Sarajevo ,1958
"Babovo rdjav baština", pjesme,Svjetlost, Sarajevo, 1960.
"Jetka pripovjetke, pjesme,Veselin Masleša, Sarajevo, 1962.
"Tumač tiranije", pjesme,Veselin Masleša, Sarajevo, 1966.
"Bukvalno tako", izbor iz poezije,Svjetlost, Sarajevo, 1968.
"Poezija", izbor,Veselin Masleša, Sarajevo, 1971.
"Šok soba", pjesme,Svjetlost, Sarajevo, 1972.
"Knjiga za čitanje i pjevanje", pjesme i proza,Svjetlost, Sarajevo, 1977.
"Djeca sama kod kuće", pjesme u prozi za djecu,Svjetlost, Sarajevo, 1981.
"Kazneni prostor", roman,Gorenjska, Sarajevo, 1982.
"Indijanci, pas", slikovnica,Svjetlost, Sarajevo, 1982.
"Jaje, riba, pače", slikovnica,Svjetlost, Sarajevo, 1982.
"Leonardo, vatra", slikovnica,Svjetlost, Sarajevo, 1982.
"Novine, pošta", slikovnica,Svjetlost, Sarajevo, 1982.
"Frizure, moda, poljupci", slikovnica,Svjetlost, Sarajevo, 1982.
"Voće, selo, leptir", slikovnica,Svjetlost, Sarajevo, 1982.
"Dnevnik i noćnik", izbor i nove pjesme,Gradska biblioteka, Zrenjanin, 1984.
"Od igle do lokomotive", pjesme za djecu,Gradska biblioteka, Zrenjanin, 1984.
"Bombonal", pjesme za djecu,Književne novine, Beograd, 1985.
"Pobjednička krug", pjesme,Svjetlost, Sarajevo, 1987.
"Šarena laža", pjesme za djecu,Uneverzal, Tuzla, 1987.
"Sedam šuma", pjesme za djecu,Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
"Slobodni pad", pjesme,BIGZ, Beograd, 1987.
"Jajce", slikovnica, proza,Svjetlost, Sarajevo, 1988.
"Vučedolska golubica", pjesme,OK SSRNH, Odbor za DUDIK i SOUR Vupik, 1988.
"Bumbarin dugi let", pjesme za djecu,Jugoton, Zagreb, 1988.
"Pristao sam biti igračka", balade,Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1988.
"Bitter stories", pjesme, na engleskom (preveo: Nikola Korljević),Sarajevski dani poezije, Sarajevo, 1988.
"Kulin ban", drama u stihovima,Svjetlost, Sarajevo, 1988.
"Odbrana grada Neuma", pjesme,Univerzitetska riječ, Nikšić, 1989.
"Balade s estrade", balade,Alkion, Slavonski Brod, 1989.
"Adam Ledolomac", tri drame,Drugari, Sarajevo, 1990.
"Bodlje vire, nema dire", pjesme,SK BIH - SDP, Sarajevo, 1990.
"Izabrane pjesme", dječje pjesme (5 knjiga),Univerzitetska riječ, Nikšić iOktoih, Titograd1991.
"Tumač tiranije",
"Ludački kvartet",
"Disko bajka",
"Šarena laža",
"Nevidljivi čovjek".
"Juriš u okršaje", pjesme za djecu,Dnevnik, Laković, Saraorci, 1991.
"Prolog i epilog", pesme za decu, Srna film, Štit, Pale, 1994.
"Izabrana dela", Prometej, Novi Sad, Rado-Herc, Subotica, 1994.
"Zlatni kuršum", pesme
"Tempo sekondo", pesme,
"Venac i lanac", pesme,
"Tajna veza", pesme,
"Slobodni pad", pesme,
"Šok soba", pesme,
"Zlokoklotrp", pesme za decu,
"Dunavski zmaj", pesme za decu,
"Odosmo u kosmos", pesme za decu,
"Antički poremećaj", pesme,
"Mic po mic micimetar", pesme za decu,
"Šegrti u majstoratu", roman,
"Kazneni prostor", roman,
"Mandragola i Halogeni efekti", drame,
"Vlasnik restorana Radost", drame,
"Kud i kamo", pesme za decu, Slovo, Vrbas, 1996,
"Glavni junak", pesme za decu, izbor, Punta, Niš, 1998,
"Nojeva lađa", pesme za decu, BMG, Beograd, 1997.
"Nojeva lađa", pesme za decu, Publik press, Kraljevo, 1998.
"Tajna veza", Prometej, Novi Sad, 1998.
"Tajna veza", Dečje novine, Gornji Milanovac, 1998.
"Tajna veza", Stylos", Novi Sad, 1999.
"Carska bara", pesme, Stylos, Novi Sad, 2000.
"Breza na mesečini", pesme, Krovovi, Sremski Karlovci, 2000.
"Veliko otvaranje", izbor iz poezije, Glas srpski, Banja Luka, 2000.
"Dokazni materijal", izbor poezije za decu, Smederevska pesnička jesen, Smederevo, 2001.
"Davno i daleko", roman, Verzal press", Beograd, 2001
"Anđel do anđela", roman, Prometej, Novi sad, 2001.
"Cela škola", pesme za decu, Dečje novine, Gornji Milanovac, 2002.
"Gola seča" roman, Glas srpski, Banja Luka, 2002.
"Tajna veza", izbor iz poezije, Gramatik, Podgorica, 2002.
"Kako sam kopao kanal Dunav-Tisa-Dunav", pesme, Srpska knjiga, Ruma, 2003.
"Pet života", izbor iz poezije, Srpska knjiga, Ruma, Instel-inžinjering, Novi Sad, 2003.
"Glineni golub", pesme, Srpska knjiga, Ruma, 2004.
"Zlatnim perom zlatno slovo", pesme za decu, Srpska knjiga, Ruma, 2004.
"Knjiga mog života", pesme, Srpska knjiga, Ruma, 2004.
"Veliko spremanje", pesme, Stylos, Novi Sad, 2005.
"Tajna veza", pesme, Tri-M, Novi sad, 2006.

Filmografija

1968 - Ram za sliku moje drage
1970 - Život je masovna pojava

Nagrade

"Brankova nagrada" 1960,
"Šestoaprilska nagrada" grada Sarajeva,
Savezna nagrada za brigu o djeci,
Nagrada "Iskre kulture Vojvodine"

https://sr-rs.facebook.com/pages/Du%C5%A1ko-Trifunovi%C4%87/277113057543

Ima nešto

Ima nešto u tom što me nećeš,
ostavljaš mi vremena za druge
vidim kako veselo oblećeš
kao leptir oko moje tuge.

Ima nešto u tom što me nećeš
nešto čemu ni sam ne znaš ime
sve što kažeš na šalu okrećeš
a sve znači - ne zaboravi me

Ima nešto u tom što me nećeš
od te laži načisto umreću...
Ima nešto u tom što me nećeš
i u tome što ja tebe neću...

Srećan

Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih zelja
od lepote izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Grešio sam mnogo

Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim greshom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.

Breza na mesečini

Ja nisam tvoga kova
tebi se samo čini
nisam iz tvojih snova
breza na mesečini
Ti želiš da se vratim
u tvoju ljubav setnu
da tvoju dušu shvatim
i da me čuvaš sretnu
Ne treba mani nečnost
ni tvojih reči svila
zar mogu da se vratim
gde nikad nisam ni bila

Bravarija i Marija

Posle rada
posle crne bravarije
pozivam te kod Marije:
došla nova pevačica
u naš vrt
u duhovnu našu baštu
u fabrički prehrambeni restoran
Velika je kako čujem
ko Rusija
a prosta ko Posavina
i ko druge proste zemlje
a žensko je
kako čujem
sve je žensko
a sva naša.
Hajde sa mnom
da dišemo blizu nje.
Muzika je moćno sredstvo
za jedinstvo nepismenih.
Ponesi svu municiju
kako čujem
odlično zna
kako se pali barut
i kako se gasi žeđ
nije važno kako peva
već kako joj srce kuca
i kako joj lice sija
kad mi svoju zapevamo
njoj u čast.

Budi jača

Neću više da se igram toga
Nešto mi je drugo na pameti
Čini nešto od života svoga
Budi jača pa mi se osveti
Dosjeti se svake moje mane
Svega žto si nekad znala kleti
Naljuti se kad pomisliš na me
Budi jača pa mi se osveti
Zaboravi da te volim zarom
Od koga se može umrijeti
Obraduj me samo jednim darom
Budi jača pa mi se osveti

Brodska himna

Nekad u davno doba preko dalekih gora
prvo je ovamo došla šarena ptica roda
Dugo je kružila sama iznad ove ravnice
između Vučijaka i gore Motajice…
Stizali sa svih strana iz svog starog
kraja, kroz mnoga vremena burna
do novog zavičaja.
Slušali bajke ljudi nošeni letom ptice
između Vučijaka i gore Motajice…
Džinovske rasle šume, bujala barska
trava, pričali bajke o svijetu
velika mutna Sava.
Slušali bajke ljudi nošeni letom ptice
između Vučijka i gore Motajice…

Daljine

Daljina nije ništa
ona uzalud mami
ako na kraju puta
opet živimo sami
Vekovi ništa nisu
samo slojevi praha
ako je ljubavi bilo
uvek manje od straha
Daljine ništa nisu do znatiželje puke
jer sve što je moje na ovome svetu
to je na dohvat ruke
Vekovi neka teku po svome tajnom planu
a sve što je moje može da se desi
samo u jednom danu

Gotov čovek

Evo u stvari kako je to bilo
Tada sam ja bio vrlo neobičan
bio sam već gotov čovek
imao sam svoju dragu
i imao jednu tajnu
A kad imaš jednu dragu
i kad imaš jednu tajnu
odna su to po dve drage
i dve tajne
I povedoh jednog dana
svoju dragu
tajnim putem prema tajni
A pomisli moja draga
da ja nemam drugih tajni
do put tajni
kojim smo se uzverali
Al ja sam jos nadmoćan bio
Pokazah joj jedno drvo
čudna roda
i gledasmo zagrljeni
u plodove previsoke
A pomisli moja draga
da ja nemam drugih tajni
do to drvo
i put tajni kojim smo se uzverali
Bi mi žao moje drage
jer ja sam jos nadmoćan bio
pa joj rekoh svoju tajnu
Ko god ne sme da se popne
taj crvljivim plodovima
pokušava stresti zrele
s onog tamo moga stabla
s kog još niko nije jeo
osim mene
To je bila moja tajna
To poželi moja draga
A što želi moja draga
to ja želim
I počesmo da tresemo
Bodrila me moja daraga
sturo voće dodajući
a pokupi posle sama
na maramu
sve što pade
Pa smo onda slatko jeli moju tajnu
i plakali od radosti
Kako ne bih zaplakao
Tu je bila moja draga
koja plače od radosti
jer marama puna beše moje tajne
I još htela moja draga
Ja rušio i kupio na maramu
Ona jela
prosipala – a još htela
Sve mi manja postajala
Sve se više odmicala
Mahnula mi iz daljine
sa sredine tajnog puta
I nestala
Plačući i posrćući
od radosti
Sad sam ja tek gotov čovek
mada nemam svoju dragu
niti imam kakvu tajnu
mada nisam neobičan
al tek sad sam gotov čovek…

Glavni junak jedne knjige

Glavni junak jedne knjige
došao mi da se žali
divno bješe glavnim biti
dok me nisu pročitali.
Svijetu je svega dosta
ničeg željan nije
osim – glavnih junaka.
Saznali su moje mane
moje tajne moje tuge
pokidali neke strane
i pošli da traže druge
zatim pošli da traže druge.
Svijetu je svega dosta
on čeka svoga gosta
a duša se trudi svaka
da ima svog junaka.

Hiljade čuda

U svetu ovom sa hiljadu čuda
svaki čovek živi svoje drame
I moja pesma neka pođe tuda
u svemu tome ima nešto za me.
I baš me briga i sve me se tiče
jer pesma koja dolazi iz tame
i reči njene na molitvu liče
u zvuku njenom ima nešto za me.
U ruci koja maše ili preti
u noći kad su zvezde tužno same
u suncu koje nikad neće umreti
u svemu tome ima nešto za me.

Ludo i nezaboravno

Ne uzdiši u mom zagrljaju
Zli duhovi mogu da čuju
Priveli smo našu lađu kraju
I sad mirno čekamo oluju.
Ništa nije za veke vekova
Sve što imamo to je ludost ova
Mladost kakve ne beše odavno
- Beše ludo i nezaboravno.
Jednog dana u godine teške
Kada sednem da saberem greške
Smeškaću se i hvaliti javno
- Beše ludo i nezaboravno.

Ljubav nema bolje dane

Ljubav nema bolje dane
sve je sad i nikad više
sve što iza toga dođe
dođe samo da nju zbriše.
Ljubav nema bolje dane
nema sutra nema juče
to je škola za ludake
koji malo teže uče.
Ljubav nema bolje dane
sama kreće sama stane
sama pali sama gasi.
Nas uništi sebe spasi
nemoj da joj brojiš mane
ljubav nema bolje dane.

Ljubavno prostranstvo

Volim te samo toliko koliko mogu da te
prečalim
Od tečine reči vazduh se sabija
i naša ljubav se puni eksrazitom
Što god si ti dalje
to je veći prostor što nam pripada
i svet nam izgleda pitom
Ako si ti kraj mora
do mora sve je naše
Ako si navrh planine
ili na starom mestu u aleji
ili u prošlosti s robljem u Misiru
ili budućnosti na Kasiopeji
Što god si dalje
to je veći prostor što pripada nama
To prostranstvo opravdava postojanje moje
duše
medju drugim svetinjama.

Pesma ni o čemu

Urasta reč po reč u pesmu ni o čemu
Možda smo mnogo željeni – a željni.
Kao da smo ušli negde gde se ne sme
a ne smemo izaći
jer čekaju nas – sramne.
Živimo mnogo željeni – a željni.
A ti si tek jedna
ako si sebi jedina
i ne znaš šta bi
u želji da nikog nemaš
i da ne budeš sama.
I kao da uđosmo negde gde se ne sme
sakrivam o tebi pesme
u pesmu ni o čemu
I nestaje nas željenih – a željnih.

Patnja

Patio sam
više nego iko
dok se nisam na nevolje sviko
patio sam
nije bilo lako
onda sam se sredio nekako.
Možete li zamisliti mene
kako patim zbog obične žene
kako trčim i nosim joj cveće
kako molim
a ona me neće
Uzeo sam
koliko je dala
poljubio
i rekao hvala
Opet vidim crno mi se piše
jer sad patim što ne patim više

Priznao sam

Priznao sam da si bolja
Laskao sam tvome hiru
Samo da te prođe volja
I da pustiš me na miru
Nisi bila zagonetka
Izdalo me tajno čulo
Sve je s tobom od početka
Mirisalo na rasulo
Zar ti nije bilo dosta
Pusti me ne kvari
Idi gledaj svoja posla
A mene zanemari
Pred tobom je izobilje
Iza tebe je pusto
Al setićeš se opet mene
Kad ti bude gusto…

Srećan

Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova
Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih zelja
od lepote izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja
Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Sasvim plava

Što ja ne bih pokušao da te prevarim
da ti kažem ubedljivo:
Ta su brda što se vide kroz tvoj prozr
sasvim plava.
Ti da odmah poveruješ
a da stalno gledaš mene
kako strog a uznesen
kroz tvoj prozor gledam brda
sasvim plava.
A tek posle da proveriš
pa da vidiš
kako brda kroz tvoj prozor
baš i nisu
sasvim plava
čak i nisu neka brda
pa da onda gledaš sebe
da se čudiš
da se pitaš
šta ti bi da poveruješ.
Ali da sve kasno bude
pa da plačeš kad ja odem
a da sebe ubeđuješ
i da sebi dočaravaš
da su brda
što se vide kroz tvoj prozor
stvarno brda
a ta brda
sasvim plava
Zašto ne bih pokušao
pa da sebi dočaravaš
kad ja odem.

Svađa

Na mene si gledao poprijeko
Rekao si – Budi i ti neko
A to meni nije teško biti
Samo kad bi neko bio i ti
Ja sam tebe hvalila pred svima
I što nemaš lagala sam: Ima!
Tako lažuć stigli smo daleko
Po meni si i ti sada neko
Ne vređaj me, ne pravi skandala
Ja za tebe nisam više mala
Među nama računi su čisti
Svađamo se zato jer smo isti.

Stara dama

Pojaviće se jednom neka žena
puna straha i čudne nervoze
staviće ti ruke na ramena
i pričati neke svoje proze
Pričaće ti o svome životu
kako pati i kako je sama
pominjaće mladost i lepotu
i plakaće malo stara dama
Nemoj reći – ko je ova
nemoj reći – pardon madam
nisam ja iz vaših snova
prvi put vas vidim sada
nemoj reći – čemu sve to
nemoj reći – zabuna je
To je neko grešno leto
sa njom došlo da se kaje

Suparnica

Suparnica to je žena
koja hoće što ja hoću
ispruža se ruka njena
da me gurne u samoću.
Ona neće ljubav tvoju
hoće mene da istisne
Uzmi drugu bilo koju
a nju pusti neka svisne.
Ako sam ti ikad išta
značila u tvom životu
nemoj s njom
nemoj s njom
Uzmi drugu bilo koju
neku strašnu kao grom
al molim te nemoj s njom.
Nije mi do tebe stalo
nisi mi ti neko cveće
al kad je njoj na um palo
da te otme – e baš neće.

Tajna veza

Ima neka tajna veza
za sve ljude zakon krut
njome čovek sebe veze
kada bira neki put
Ima neka tajna veza
tajna veza za sve nas
njome čovek sebe veze
kada trazi duši spas
Sidro koje lađu čuva
da ne bude buri plen
tone skupa sa tom lađom
jer je ono deo njen

U nameri

U nameri da budemo isti
sa što manje razlika u sreći
sa svoje sam silazio zvezde
trudio se da ne budem veći.
Ceo svet sam držao na oku
da ne čini što ti ne bi htela
revolver sam nosio o boku
spremao se na opasna dela.
Kad si ruku pružila za dugom
plako sam od velike časti
gospodar sam al ću biti slugom -
smanjujem se da ti možeš rasti.
Šta je posle bilo ne zna niko
i za dugo niko neće znati
ja je čekam zna se tek toliko
da mi se sa svoje zvezde vrati.

Voće

Neka priča šta ko hoće,
najbolje je biti voće.
Čim je vrijeme da se cvate,
već bacaju pogled na te.
Dok si zelen, blago meni,
prođes kao svi zeleni.
Kad zarudiš, kad se zrije,
svi te žele – ko će prije.
Ako niste skloni kvaru,
čuvaju vas na ormaru.
Čuvaju vas u vitrini
i prirodnoj veličini.
Ti mirišeš, širiš nadu,
izbjego si marmeladu.
Dok si bio baš si bio
zadatak si ispunio.
Neka priča šta ko hoće,
najbolje je biti voće.

Veliki kraj

Ne pozivam te
ali za sobom nisam zatvorio vrata.
Umro sam
doputovao na veliki kraj
i dobro mi je najzad.
Da vidiš prostranstva!
Samo -
odavde se nikuda ne može.

Velike vatre

Prvo sam znao ko sam
A onda krenuo svuda
Gde ima i gde nema
Što usamljeni traže
Od svega digao ruke
Kroz zverka na oprezu
Kroz pojas mrtve straze
Krenuo u tu jezu
Što god sam goreo duže
Manje sam grejao zna se
Velike vatre služe
Da male vatre gase

Zlatne suze

Da nije mene bilo,
da nisam bio jak
ko bi sa duše tvoje
sklonio večiti mrak?
Da nije tebe bilo
na teškom putu mom,
ja nikad pevao ne bih,
jer ne bih imao kom.
I kada sam padao
ja sam se nadao
postoje sigurna vrata,
pevao, plakao,
gasio pakao
suzama svojim od zlata.

Zadnje vesti

Sa mnom je gotovo bilo onoga trena
kad sam rekao
Nemoj
A ti si htela i htela
A ja sam pitao
Zašto
A ti si rekla
Zato zato i zato
jer tako čini žena
Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi
Suviše znam o sebi i o svemu
već sam prešao granicu grešnu
gde ništa nije sveto
i ništa nije sramota
Sav sam na drugoj strani
a iza mene gori ko večni plamen
jedino tvoja lepota
Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi
al sad je kasno
ovo su zadnje vesti
Više se nećemo sresti
osim u nekom teškom snu

Znam zašto

Hoću da budem čovekolik i kad mi izvrate kožu
znam zašto
možda baš znam i šta sam
ali ćutim.
Širok sam nekako
i dozvoljavam da se rašire ruke
ali ne dirajte mesečaru u mesečeve moći.
Ja rado uvijam zavoj oko jedine nade
i ne mogu da živim naopačke
i da se klanjam mraku
u kom paranoike progone fantomi
jer nisam tamoneki.
Sve ću o vama odjednom zaboraviti
i pobeći u zoru kad pospu stražari
znam i to zašto
I znam zašto želim da budem daleko.

Dva jarca

Dva su jarca vrlo prosta
pošli preko uskog mosta
jedan s jedne strane drugi s druge strane
Skupili se navijači
da gledaju ko je jači
ili jedna starana ili druga strana

Stali jarci pa se mjere
onda poče da se dere
jedan s jedne strane drugi s druge strane

Sklanjaj mi se ružna stoko
baciću te u duboko
viče jedna strana viče druga strana

Kad su došli nasred mosta
jedan reče - sad je dosta
i sa jedne strane i sa druge strane

Vratimo se svako sebi
da do tuče došlo ne bi
ni sa jedne strane ni sa druge strane

Vratiše se pa se smiju
pusti ljude da se biju
i sa jedne strane i sa druge strane

Vi ste ovu priču znali
niste ni vi s kruške pali
jedan s jedne grane drugi s druge grane

Glavni junak jedne knjige

Glavni junak jedne knjige
došao mi da se žali
divno bješe glavnim biti
dok me nisu pročitali.
Svijetu je svega dosta
ničeg željan nije
osim - glavnih junaka.
Saznali su moje mane
moje tajne moje tuge
pokidali neke strane
i pošli da traže druge
zatim pošli da traže druge.
Svijetu je svega dosta
on čeka svoga gosta
a duša se trudi svaka
da ima svog junaka.

U SVETU VERNIKA I VEROLOMNIKA


Ili se tu neko nevažan rodio il je neko
Važan umro.
Kuće niz uzbrdicu malo.
Ko plačne oči prozori kosi
tužno tišinom toče odahnuće
i od tog kao da ovaj blatni pakao jenjava.
Je li to uz rođene još jednoga našeg?
Ne znam to,
niti znam ćud ovdašnjih pasa.
(Kod mene znam ih – svi su lajadžije
sa psećom snagom za pobeglim,
ma kim)
A tu je tišina
ko da nema pasa,
kao da se ovog časa
seje nevidljivo seme
iz kojeg će nići šuma čarobnih štapića;
ili možda kvrgave kruške parastos čine
crknutim psima
4
ili suhim jablanima
ili onom promrzlom golubu
koji je juče dugo umirao
klonuo na cesti.
(I neko pređe: Neka crkne, reče,
mršavo ptice nije za jesti).
Vidim:
vernici i verolomnici sviraju na istoj fruli
podlog pastira
koji je ovnu branitelju odbio rog
da ga učini krotkim.
Krilaju spevovi suncu iz senke suncobrana.
Jedna se tačka vrti oko sebe –
htela bi da se metamorfozira.
Nebo bi palo srušeno tišinom
da se jablani ne ukočiše.
Ni šuma nema.
Pre da se neko nevažan rodio...
Tiho je kao da će popci propevati
u svetlu vernika i verolomnika.

1956.

A BRUT JE ČASTAN ČOVEK

Čudiš li mi se što kada
DA
treba reći
NE
kažem
Ni voda nije uvek vodoravna
Mudracima oduvek drhte ruke
i merila se tresu
A bit će
ko uspe da poseje zvezde
kao sunca će plodove brati
A Brut je častan čovek neosporno...
Poveruj
možda ćeš lakše umirati.

1958.