Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 8:52 am
Branislav Petrović (7. april 1937. - 26. septembar 2002.) je bio srpski pesnik i novinar.Rođen je 1937. godine u selu Bjeluša koje se pripada opštini Arilje. Gimnaziju je završio u Čačku. Studirao je na Pravnom fakultetu a diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu na odseku za jugoslovensku književnost i srpski jezik.
Radio kao novinar u „Borbi“, kolumnista u NIN-u, urednik u časopisu „Vidici“ i „Srpski književni glasnik“, urednik u Izdavačkom preduzeću „Prosveta“.
Izbor iz kolumni koje je objavljivao u NIN-u, objavio je u knjizi "Kvadratura kruga".
Osvajao je više nagrada za svoju poeziju.
Zbirke pesama
* Moć govora * Gradilište * O prokleta da si ulico Rige od Fere * Predosećanje budućnosti * Tragom prah * Sve samlji * Pesme * Da vidiš čuda * Žeževasion
Poslednji put izmenio Ana dana Uto Dec 06, 2011 9:35 am, izmenio ukupno 2 puta
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 8:54 am
Jeste dođu meni
Jeste dođu meni moje lude bubice jeste salete me neke crne ulice al zato ćeš ti kao stara kučka skapati jednom posle dobrog ručka
Jeste pošašave kadkad moji damari jeste spopadnu me užasi i darmari al ti si za mene pročitana knjiga i ko te sad čita baš je mene briga
Jeste mnogi pamte moje pijane zore jeste o meni se priča sve najgore al tebe više do jutra ne čeka pesnik koji te za noć voleo dva veka
Jeste mene će anđeli od prakse po nalogu zvezda zauvek da uhapse al tvoje srce biva sve lihtije i život ti se menja u pihtije
Jeste jesam širio laži kao gubu jesu mene mrtvog videli u klubu al kao i uvek kad god sam to hteo čim je svanulo ja sam oživeo
Sad u šumskoj kući zbratimljen sa šumom poručujem trista čajeva sa rumom al to je samo slučajno (onako) jeste to je zato da ne bih zaplako
I moram ti reći već šenulim umom dobra stvar ti čajevi sa rumom još da si ti tu zveri moja davna bila bi to čajanka nepojmljiva slavna!
Poslednji izmenio Ana dana Uto Dec 06, 2011 9:28 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 8:55 am
Poslanica pesniku
Predvideo sam u svojim zapisima da će te zateći na Delu ko kojota da će ti vršljati po jetri i mislima i svašta praviti od tvoga života
Govorio sam ne jednom svojim učenicima da će ti po trulim munjama pronaći log i da ćeš ih dočekati radosnim kricima ko međ gubavcima što dočekan je bog
Govorio sam i javno rečima punim joda na čuvenim svetkovinama u slavu žetve da istinski pesnik od svoga naroda može doživeti samo udarce i kletve
Pa i bez toga se sve moglo desiti bez rodnih palica knute i vešala mogli su te Japanci 1905. obesiti kako bi tek onda tvoja majka zaplakala
Jer rod si onima kojima ne pomažu trave jer drug onima što piju zmijski otrov ko vodu jer brat si onima što tek iza brave dožive istinsku slobodu
Jer posumnjao si u sve ne samo u kipove i biste posumnjao u Um u Srce u Oplođajni Ud posumnjao u ruke prljave a još više u ruke čiste više u velike ljubavi nego u mali blud.
Posumnjao si i sumnja tvoja bila ti mati i sumnja bila ti sestra bila ti otac bila ti brat i sumnja bila ti bič na kom će dojahati tužilac sa presudom i dželat
Predvideo sam u tvojim zapisima da će te zateći nad pesmom ko kojota da će ti vršljati po jetri i mislima i svašta praviti od tvoga života
Govorio sam ne jednom svojim učenicima da će ti po trulim munjama pronaci log i da ćeš ih dočekati radosnim kricima kao što je gubave dočekao bog
Govorio sam i javno rečima od čelika na čuvenim svetkovinama u slavu žetve da istinski narod od svojih pesnika može dočekati samo plač i kletve.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 8:55 am
Starac zvani ostrvo
Na pusto, Dunavo, Odbačen, ko gaće: ribar riđe brade zadoji me pivom! Taj svet što se rađa, jednog dana, znaće rane koje otkrih na tom starcu živom.
Riba avanturu završi na žaru. Ko čovek. Ko čovek. Slavan po svojoj gladi. Bela Ruska lađa uz tugu prastaru, tegli iz Mađarske benzinske buradi.
Miriše starac na konja, na cvet. Kutlačom pomaže vatri da čorbu skuva. Tu se skrasio da okonča let. O, starče, neka te šakal iz Kenije cuva! A bog nek ti kupuje cigare i brašno. I sapun. I tamjan. I mrtvački veš. Genijalni starče! � biće, proričem, strašno, kad isus s neba siđe da uzme tvoj leš.
Neka ti sunce besplatno pere i kuva. Slavuj nek ti peva umesto gramofona. Vetar sa severa kroz oči nam duva, kroz lobanju ko kroz vagon iz Londona.
Koristi nesreću ko čaj, ko energiju. Prohujali život kao ribarsku mrežu Tugu kao duvan, voće i rakiju. Smrt iskoristi kao ravnotežu.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 8:56 am
Balada o džambasu i krčmarici
U Šapcu bila mala krčma U krčmi lepa krčmarica imala muža na robiji sa robije dobijala nežna pisma
Vraćao se džambas iz Sremske Mitrovice jahao neku ostarelu ragu pada kiša duvao pasji vetar ledilo se srce skitačko
Stigao u Šabac ušao u krčmu seo pored peći poručio rakiju milicajac iza šanka sumnjičavo ga pogledao bila noć decembarska prvi sneg padao
Sutradan bio pazarni dan raga bila za prodaju otimarena doterana otišla je za lepe pare ponovo džambas u krčmu došao krčmarica ga prepoznala
Donela mu selapored njega upitala za bratski život pričao džambas o putevima bez kraja o kobilama mađarskim o vlaškim ciganima dopalo se krčmarici zavolela patnju džambasku
Sutradan stiglo pismo iz Požarevca Putovalo pismo preko snežne zemlje lepa krčmarica suzu pustila čitajući pismo iz Požarevca
Spazio džambas suzu u očima zaigralo njegovo srce lopovsko zajedno su čitali i tumačili nije lako sestro lepa njemu tako na robiji
Video džambas njegovu fotografiju gledale ga bratske oči nepoznate u ruci posle držao njenu ruku tako da je tu ostao da zanoći
Izjutra poranio nacepao drva uneo u naručju založio vatru bila mećava sneg stresao sa cokula gledale ga najlepše oči u Šapcu.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 8:57 am
Čistilište
O prokleta da si ulico rige od fere i proklet da je čas ljubavi nagle posle kog te milicajci kao zvere uginulo odnose iz gradskog blata kroz užasne svetske magle
Milicajci umnoj patnji nestasali sve brđani kršni orni da pretuku nas koji smo niz ulice popadali i sve koji sustanuli ko psa srce svoje vuku
Pa me bace u podrume kao vreću repe hmelja škljocne brava kao iza džeparoša ludog brata pa u duši zleduha se javne želja nikad da se ne otvore teška vrata
Glava puna dimničara polenovog praha slave na pesnicu uvežbanu pade klonu sa usana po betonu popadaše ljubičice plave svi trepeti u tom trenu utihnuše sve potonu
Pred sudiju izvode te dan kad svane pred sudiju izbrijanog uhranjenog okupanog druga budi čovek na svlači se na pokazuj rane u tom nedostojnom času budi bašta u mostaru budi svetlost juga
Budi višnja kad procveta budi šuma posle kiše i puževi rogove kad puste nežne budi krčag vrućeg mleka pa da dečja zamiriše soba budi ptica što doleće iz daklele zemlje snežne sve budi pre groba
Ne ljuti se na sudiju i presudu smešnu ti si vatra na poljani koju deca lože pa zaboga ljubio si jednu lepu ženu neutešnu i sad možeš ako treba i bez svoje kože
Ne ljuti se na sudiju i presudu smešnu imao si lakih krila pune štale pa zaboga ljubio si jednu stvarno lepu ženu grešnu i sad moraš niz potoke niz orlove niz kristale.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 8:58 am
Jutro
Ispregoh konja, upregoh magarca, u svoje srce, taljige teretne! Džilitnu se sivi! Srce, okupani smo jutros noćnim užasima i srećni što smo živi!
Konj u polju
Šta se zbilo, vranče, sa tvojim vrelim nozdrvama? U koje predele puste tvoj topli jezik ode? Il si u snažnom galopu jurno za mrtvim kobilama, il te žednog crne odmamile vode?
Milujem lešinu tvoju, neprihvatljivi prizor sveta, dodirujem oči, čelo, mudre rane, i ja ću tako, u polju, slavan, bez pokreta, večera dobra biti za šakale i gavrane.
***
Krvlju pojim smrt u svome srcu pustog sveta gorku lastavicu
*** Lako je otkriti vatru u pepelu - JA PRVI OTKRIH DA CVET MRZI PČELU!
Ja sam pomoću tajnih elektroda Prvi ustanovio o čemu razmišlja voda!
O ČEMU SIJA SUNCE - to svi zemljoradnici znaju:
JA SAM PRONAŠAO KRAJ U BESKRAJU!
JA SAM SAZNAO JEDNOG DAVNOG MAJA, DA BESKRAJ BOLUJE OD KRAJA!
I više od toga: JA SAM UZ ŠOLJU ČAJA, OTKRIO DAKRAJ PATI OD BESKRAJA!
Prijatelj, divan, iz ponornog čela, prosipa zvedze na banatska sela! I više od toga:
JA SAM U BANATU SVOJU LUDU GLAVU NAŠAO U BLATU.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:00 am
Zlatna pesma
Kamen nije kamen bez svog uma kamnog. Drvo bez mudrosti ne bi bilo drvo. Gde je vatra bez razuma svog plamnog, ne Reč - Um je bio prvo.
Cvet smeran u polju poruka ja važna podzemnih mudraca - taj ukras razuma! Ptice močvarice, zmije, žaba, vlažna, samo su traganja neznanog nam Uma.
Sujeto ljudska divna si, nadstvarna! Pepeo zvezdani ravan ti je tek, a vaseljena ti je blagodarna.
Dok uma je ljudskog trajaće pejzaž i vek. U pejzažu zver zavija, gladna, gola: Um nastao sparivanjem zla i bola.
Ringišpil
Zaboravu dželatu padoše šaka subote moje lepe umivene neumivene petkovi moji namršteni svi moji dani kad sme da se umre a ne sme da se plače stooki staklenac vremena poluludog polulud gle ovog mi trena pršte u paramparče
još danas u mojoj samoći gostuje poneka reč ringišpil razroki igrač u svemir gradove mami vrte se livade planine stogovi slame vrte se pozorišta klanice prenoćišta vozika prosijak dobročinstva dobrih ljudi o jedan starac izveo moć svoju da se probudi POZOR LJUDI gle u vazduh se sprema žena bože ima li te pokaži se sad učini da bezuspešno bude navlačenje haljine na kolena
u vazduhu se izvija vidra moje samoće za sunce suncu bliža lepota mora da odleti brodom srcem čime god hoće hvatam za grlo belog Praznila o lepojka se visoko uznela nije me spazila!
Zemljani! Još danas dok ova putasta nedelja cveta gostuje naša vatra u vašem zelenom ledu ustaće mrtvi u podne da love jagnje leta pa da ga u svoju tišinu odvedu: mukom će svojim da ga zakolju na žaru života da ga ispeku oni tamo najzad će da ga pojedu!
Neko uzleće sam neko ima svoju grlicu neko zvezdari ljubavno pismo neko sećanje neko se ne vozi jer mu se ne vozi neko se ne vozi jer kosti mir mu ištu neko se ne vozi jer nema para neko pak više voli slatkiše tek:
roditelji mladunčad pogubiše žene muževe ljušture puževe dan sunce mesec klupe u parku pop mantiju milicioner anarhiju vrata izgubiše kvaku Još danas još danas još danas ko se vrti ne boji se smrti!
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:01 am
Panta Rhei
Evo me igram fudbal sa bandom okorelih mališana pomalo nalik njima pomalo svojoj zlobi šutiram penal gol jedan nula jedan nula al ono istinsko tek počinje O kako mrzim ove nasmejane dečake ove kovrdžave kose gradove na svetlom vetru o kakobih tukao te lepe detinje oči ta srca u galopu taj bakar kako bih pojeo taj pljesak mome pogotku
tu bujicu to more to bravo brane o kako bih zaratio sa svim tim glupim sjajem što mi se podsmeva ptičijim letom što se ceri ružno sa svakoga krova
Al igra teče dalje Gle TEČE stanite četiri slova stanite T stanite E stanite Č stanite E TEČE Heraklite ti si zaista hulja Pa ovo i nije pesma al utakmica teče dalje teče čovek teče reka teče groblje teče moje namršteno čelo već smo poveli sa dva nula od radosti je život iz mene kroz rebra iskočio ležim srećan na zemlji slep za veštine maga za njegovo zvučno drveće sa požarom umesto mračne smrti ne vidim oblak koji prosipa zlatnu kišu (a to je jedan od njegovih strašnih trikova) ne vidim grumen reke iznad igrališta ni vetar u kamenjaru što kuće zida al utakmica se ne prekida
Jurišaju moji plavokosi koji kudravi nadiru moji mrtvaci more im golova treba dati (grob mi za podzemlje cipele obuva) oči im treba rasticati glave im treba pokidati evo me srećan na zemlji grob mi već ruku ljubi (živ bio veliki porasto) pobedili smo pobedili smo Heraklite crkni pukni.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:03 am
Pesma o Aninom povratku sa letovanja
Vratila se sa mora moja cigančica pocrnela pocrnela kao afrička kraljica baš me briga što je tamo na moru jednog dripca iz Pančeva ljubila sad je važno da se ona meni vratila jer ima na moru opasnih morskih pasa ima na moru mornara ima na moru alasa mogao je neko kolena njena da mi otme za spomenik u svome gradu mogli su gusari mogli su mangupi da mi je ukradu pričaj mi kako je bilo kako izgleda more ima li more mlađeg brata je li more protiv rata voli li more bure svežeg piva ume li more da pliva kako ljube francuzi cigančice moja ljubljena moja ženo?
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:03 am
Kako Ana dijalektički traje u meni
Ana je bila cvet ana je bila divlja krava ana je uvek pozivana kad treba neko carstvo da spašava
Ana je učestvovala u osvajačkom pohodu dece na grobove očeva ana uveče zalazi ana izjutra izgreva ana obično plače kad mene pojede medved u velikom gradu
to su čuli mladići iz susednih bratskih zemalja pa mi je svake noći četrdeset puta ukradu.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:05 am
KAKO ANA REŠAVA UKRŠTENE REČI
Kakve su njene namere, kad sve druge sahranjuje, samo mene oživljava?
Ima li, Ana, stvarnog razloga da tako lepo spava?
Priznajem Pesnika, al, znam: niko ne može žešće da opravda vazduh od njene tamne kože.
Kad Ana plače! (o ne lažem vas) to je lepše od voća! Od kiše! Od... rakova na žaru! Od... čega god hoćete! Od ptice u galopu! pa nisam ja valjda vica radi prokockao celu evropu!
A kad se svlači! Slobodan i proklet prisustvujem (a ne znam kako da preživim) najvećem čudu u svetlosti! Zaklinjem se: da bih tebe ogrejao, Ana, zapalio bih i svoje kosti.
Kad lađu crta! Kad ječam seje! Kad objavljuje rat! Kad se smeje! Kad školjke hrani! Kad se prehladi u lovu! Kad čita magnet! Kad kupi haljinu novu! Kad pije pivo! Kad iznenada dođe! Kad ljubi proleterske vođe!
Kad je moja desna ruka! Kad je grčka azbuka! Kad sanja cveće! Kad NEĆE!
Sećanje na Nepojmljivog Dečka uvek će moći vatru da zameni: zato su mi oblaci zeleni, pa zeleni! Pa rumeni!
Pa kad se vokali spoje! Dragi Bože, usijane glavurde moje!
Ja mogu na njenoj usni da spojim more s cvetovima! Mogu u njenoj državi da budem referent za kišu! Mogu pod njenim prozorom da imitiram dunav, il neke druge vulkane, mogu da se zakunem u sve što imam, i nemam, da svet postoji zbog Ane.
Kakve su njene namere kad sve druge sahranjuje samo mene oživljava - ima li Ana stvarnog razloga da bude tako lepa kad spava?
I cvetovi i puževi i englezi svi već znaju: ona poljupcem može od svake bolesti da izleči! Ali ja nju naj, naj, naj volim kad spaja svetlosti, kad rešava ukrštene reči.
Ona to izvodi kao da se igra! A meni izgleda kao da svet stvara! Ko Vergilijev najmlađi konj: u jednoj ruci drži svet, a drugom ga osvetljava! Traži se, na primer, reč, koja može vodu da pije, samu sebe da izgovara, da gori, da leti, i da spava. Neka reč koja nije kao ostale reči: reč koja ume da rešava ukrštene reči!
Tada nastaje mala drama: voda otiče za svojim obalama: Ana, naga, na mom dlanu, večnost osmišljava! (A mogla bi baš nju briga da se razboli ili da spava.) I dddok je tttako ooo opasnu ddddržim u zzzz zagrljaju rrrreči se reči se sssssame rrrrrr rešavaju!
Kakve su njene namere kad sve druge sahranjuje samo mene oživljava? Što se bar ne pokrije kad spava!?
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:09 am
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:10 am
Prva pesma čovekova
Miroslavu Egeriću
Ovih dana ovih dana ja i moja žena gradimo sebi prvo dete oooh da nas vidite samo kako jedno na drugo kidišemo kao u doba očeva granate poljupci lete pljušte lete to nas dvoje rešavamo Pitanje Svetsko to se mi sa čovečanstvom solidarišemo
ženo moja oh ženo moja pojmiš li šta se noćas u ovom prozaičnom sobičku zbiva to mi zi ničega iz ničega joj iz ničega gradimo čoveka živa čoveka to je nadrealista što žedan kad je ptice lovi mangup što u svome telu krompir seje spadalo koje otadžbinu proda ringišpil u brod prekuje morem plovi onaj fantastican što reči ume da izgovara pa to je onaj što na zemlji jedini ume kuće da zida i da ih nikad dovoljno lepe ruši znaš ti tu gladnicu što sa vulkanima druguje na dnu mora onaj što strašno mnogo psuje pije i puši ženo moja još iz tebe svetlost dubrovnika muca trijumf morske soli pronašao sam, ura: tvoja su kolena gorka kao obrazi gvozdene rude ali čuj reči kojima darivam ljude; hiljadu poljubaca treba za prćasti nosić samo taj veličanstveni izvor slina a koliko ljubavi za ruke rebra noge a tek za one stvari ženo moja hrabro jurišaj na me iako sam ovako nezgrapan i čupav
ne štedi poljupce za budućeg fantastu poljupce za našeg sina
Snevam: u proleće tatinu curicu van dana i gradske buke daleko od škole tate mame odmami poljsko cveće kad tamo u parku na klupi jedan je međed čeka taj dripac toliko drzak da moju ćerkicu ljubi a on je ljubi ljubi otima se ona al ne odustaje momak grubi bude pod njima mnogo trave svelo a negde u ponoć njeno se otvari telo u njemu joj al moram priznati da je to posao nekog velikog boga počinje avantura čoveka još jednoga.
A mamin dečko preskače zidove gradske i progone ga seljaci što krade njihovo voće ali on krade jer on je muško i tako mu se hoće i šta mu ko može neka sav svet iskoči iz kože jer on će jednoga leta u polju u vihoru ratnom na užarenoj morskoj plaži jednoj lepotici bezobrazno VAŽI LI NE VAŽI pokaži joj sine moj pokaži oooh za tvoju snagu na životinju noćas gladnu liči tvoj tata a tvoja sirota majka od prevelikog straha s njim se u koštac hvata.
Poslednji izmenio Ana dana Uto Dec 06, 2011 9:29 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:18 am
Iz davnih predela leta
Gde si mi sad narandžo leta u šumi na grančicama? (jao boli!) I ja te prenosim i nastavljamo u travi! Baka tvoja bela! Bakica tvoja bela! Princeza bela! U kući beloj zapršku meša i razmišlja brižno:
BOŽE, ČIME LI SE TAJ BAVI? SELJAK NIJE... ODELO MU JE NOVO... A NI GOSPODIN NIJE... POKRETI SU MU NEKAKO... GRUBI... TJA... MORA DA JE NEKI ĐAVO ČIM GA MOJA LUTKICA...
Bako, bela fantastična, najlepša bako! Tvoja lutkica bela ima plikove na koži! Pssst... o mladežima ni reči - nije to za baku - razgovor o najmedenijem medu više bi zanimao dedu! Deda neobrijan čvornovat sed:
U ALBANIJI DEVESTO PETNAESTE JELI SMO LED PA TE TRKE KAD VIDESMO PRVI PUT GRKE! FIJUČE METAK KROZ BEZNAĐE BELO - DA Ne bi PROPAO METAK VOJNIK PODMETNE ČELO. A JEDAN IZ NAŠE ČETE NEKI CVETOZAR ROĐEN U BANATU PODMETNU' TRBU' POD GRANATU...
Dosta deda! Znaš da se baki gadi... znamo, znamo i to da si pojeo generala da ne bi umro od gladi... Znamo dođavola sve o ratu sve o leševima Sve o stravi! - pričaj ti nama dedice, pričaj ti nama, pričaj ti nama o.. ljubavi!!!
Na vreme nismo obratili pažnju. Počinje kiša. Kiša, šta to beše kiša? Ti se oblačiš češljaš skidaš mi travke s leđa uvuci košulju kažeš vidi šta si uradio kažeš poznaje li mi se pitaš, -oh!- strašno nevreme preti, zemlja od neba beži! - žao mi je što nisam pesnik pa da svaki tvoj pokret i svaku reč i sve detalje u večnost ubeležim!
Sad kao mala deca trčimo prema domu jer ko zna šta može pasti na pamet nekom gromu. Pred samom kapijom tebi je misao pukla: JAO... JA SAM ZABORAVILA... NISAM OBUKLA...
E pa ako i nisi šta ja tu mogu! Neka to bude od nas dvoje poklon velikom Bogu!
Uzletesmo u bakin dvorac kao cvetovi kao komete baš kad je bakica pomislila GDE LI JE TAJ PO OVOM NEVREMENU ODVEDE DETE?
I držeći se za ruke i trčeći kroz kišu putnici zvezdanog puta doživeli smo čitav život za tih nekoliko minuta.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:19 am
ŽENA
Živu zvezdu u utrobi imaš prijateljice moja crkvu davno porušenu novu školu krotitelja lavova sa licem nevine devojčice ispod samog srca nosiš prijateljice moja
Osluhni njegovo ispod svoga bila u dubinama praiskona prijateljice moja u dubinama neba u ponorima sveta u maloj poljskoj kućici na japanskom ostrvu u doba trešanja ljubavi moja
Živo čudo ispunjava te tvoriteljko moja neka je blagoslovena pravlaga životodajna ja blagosiljam spoj Ženstva sa Strancima koji nove Strance iz pramraka izvodi u opasnu svetlost sveta ženo
Kako se stiže do tvoga carstva do prasveta u tebi prijateljice moja može li se smrću do vlažnog sna u tebi do spokoja može li padom kroz čeljusti zveri kroz cveće može li se ponovo u tvoju utrobu može li zauvek u čas začeća
Kako izbeći progon iz tvog toplog tela kako ostati večno ispod tvoje sise jao kako spasiteljice moja mogu li se nagoditi sa Ubicom u tebi sa zvezdom zrakolomnom mogu li daj da uđem i večno da ostanem
Mogu li sa čajem sa voćem koje ti prinose muževi mogu li mi tu pčele pomoći brzi konji mogu li patnjom poniženjem teškim robijaškim radom
kao Tantal i Sizif istovremeno mogu li ikako u staru postojbinu mogu li tvoriteljko moja?
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:21 am
Hod po mukama
Oslepeće me tvorac, samo da proveri slep šta ću ispevati. Posebnu zmiju gaji u zmijarniku svom - mojom je krvlju napaja. Zver, njegova ljubimica, posebno obučena da me što duže raskida, ne odvaja se od čizme njegove. I ljubav je tvorac izmislio da me liši nade i spokoja. Trave je otrovne zasejao po poljima za moju ubogu trpezu. Kakva sve čudesa nije izmislio da me pokori!
NOĆNA PESMA
Hulje mi neke poručiše piće da vide kako u pesniku sviće
I taman kad poče sunce da se rađa izbi neka gužva neka tuča svađa
Oko moga sjaja staše da se glože potegoše čaše revolvere nože
Tu behu i neke Zalutale žene staše da vrište laju ko hijene
Za njima tragom gorki nespavači ko da su svu noć spali na lomači
Tada i u meni već poče da sviće zastave razvih i postadoh piće
Jedan od onih što se prvi napi nagnu me iz čaše ne osta ni kapi.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:23 am
IMA JEDNA ZVEZDA
Ima jedna zvezda lukava lepa nevidljiva drska i zla krije se kao da je nekog opljačkala kao da je nekom kuću zatrla
Šta sve ne čine astronomi šta sve ti šašavci u svom fanatizmu pentraju se po sazvežđima zaviruju u pakao ali te zvezde nigde nema
Zapostavili porodice i danju i noću zure u nebesa žene ih varaju sa trgovcima žene na zemlji i nebesima
Nabavili najskuplje instrumente konsultuju proroke jurodive na smrt osuđene zmijama se pod jezike zavlače evo već hiljadama godina pa ništa
Ekipe hemičara i fizičara najpoznatiji svetski stručnjaci i nobelovci iznose neverovatne dokaze i argumente ali zvezde nema pa nema
Ni ciganke nisu pomogle ni čuveni starci proslavljeni na lomačama ni vlasnik svinje sa glavom pantera ni svinja ni panter nisu pomogli
Ni muzičari nisu pomogli još manje sobarice u novim hotelima ako iko policija bi ukazala na neki trag ali ni policija nije mogla
Ima jedna zvezda ne samo u pesmama ne samo u snu mađije i čini na nas je bacila i daleko nas mlade odvela.
PROLEĆNA STRADALSTVA
Divna prilika da se plače zbog lepe veštice sa lomače
Il da se u tajnoj krčmi do smrti pije zbog buduće pogibije
Pa otići na groblje i s pravim mudracima provesti sat-dva kao učitelj s đacima
Postati izvor žuboriti pevati postanuti tica odleteti nestati
Sve ponore uma sve podvige srca kuka divna tica kukavica
Što ne može ljubav što ne mogu reči moj dragi brate smrt će da izleči.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:23 am
***
Kaći
Voz iz Kragujevca za tren nas osvetli, spojene sa svetom u vanvremen val! Sa neba kuriču zemaljski petli, ljubavi ali ljubavi.
Ljubeći mene ljubiš tvorca sveta. Lešina svemira gadno zaudara. Da uklonim svemir ako ti smeta, ljubavi ali ljubavi.
Idućeg proleća našu carevinu posetiće Kuga i Kugin sin - gledaćemo kako ljudi ginu, ko u staro vreme, ljubavi.
A tako malo trajemo ko ljudi. A tako dugo živimo ko zemlja. Jesen je zaposela oči i grudi, jesen si ti izmislila, ljubavi.
Hoćeš li leto, za grob, il' proleće? Il' bi da budeš ravnica snežna? Hoćeš li donositi cveće na groblje gde ja počivam, ženo.
Ljubim te, na zemlji, diveći se sebi kako te tako savršenu stvorih: za besmrtnost te menjao ne bih besmrtnosti moja ljubavi.
Koža ti topla ko ždral kad poleti u zelene vode, šume i sjaj. Vo vjeki vjekov da su prokleti koji te ne ljube, ljubavi.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:24 am
***
Ne umem da živim a živi mi se kad umrem rodiću se čini mi se
O bože bože šta učini tvoj sin ti mu dade liru on je okači o klin
I jauknu strašno ko niko pre njega odričući se i pesme i sebe i svega
Srbija je zemlja u kojoj za pića pesnike tuku za nova otkrića
Kad postignem cilj i dospem u tminu nek se zna da nisam im'o otadžbinu
Vreme je svemoćno ono zvezde melje da se zna da nisam im'o roditelje
Pa i majku svoju najsvetiju zoru sam sam izmislio kao metaforu
Majku to sazvežđe što kroz beskraj brodi dugo sam molio da me živog rodi
I rodila me živog ko žarulju al me bez oružja pustila u rulju
I budući da sam prvi put van tmine ne umedoh da se branim od svetine
I dotle je došlo o majko oprosti vraćam se natrag u Tebe kroz kosti
Samo sazvežđa mudra pamte u svom sjaju kako mi je bilo tesno u beskraju.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:24 am
...Isto tako kad je sebar Luka za Dušana reko da je pseto – sedam novih izmisliše muka i mučiše Luku celo leto.
Prebiše mu i noge i ruke – Dušan lično pi njegove krvi – sada Dušan leži pored Luke – davno su ih izmirili crvi
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:25 am
Jutro pod lipama
Nemoj zaboraviti jutro pod lipama. Već mrtav, a srce radi, radi. Srce u ljudima, hobotnicama i sipama, srce ljubavi i srce gladi.
Noć dugu probdih sa ludama gradskim. Sa lažnim pesnicima, šarlatanima, uljezima. Sa kraljevićima, jadnim, maloumnim, skoro danskim,
po podrumima mrtvačnicama i ćumezima.
Svetlost dalekih polja, dah kafilerije! Miris, nestvaran, lipa, procvalih tek! O, kao da sam ovoga jutra sa teške pušten robije,
sve postojeće iznad sebe ispijam kao lek.
Moći biti budan, u svitanje, s gradom! Motati se po pekarama, kasapnicama, lunjati pijacama! srce, žabu iz grudi, izvaditi, kradom, i baciti ga paščadiji i njihovim pticama.
Postati spomenik na trgu - o bede! Nek te kroz jaruge zabačene seoski proslave džukci!
Najgladniji nek te u večnost uvede i nek se na kraju pomokri na tvojoj humci.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:25 am
PRILOG ZA EVROPSKU ISTORIJU
(Iz dnevnika)
Orijentisali smo se prema zvezdama vodile nas trube i ključevi tamnica osluškivali savete onih ispod zemlje nismo se zaustavljali
Prvo smo otkrili kožu jedne žene finu negovanu od mladih zmija izatkanu zatim smo pronašli krila anđela koja je neki vojnik izgubio
Naišli smo na selo napušteno prepoznavali stvari iz detinjstva dočekao nas je samo jedan starac koji nije uspeo da umakne
Hteli smo se snabdeti pijaćom vodom ali su bunari bili zagađeni do vrha puni ljudi uginulih i njihovih vernih životinja
Pa smo naišli na crkvu razvaljenu tu smo se pomokrili pa smo produžili sve do prve škole koju smo zapalili da se ogrejemo
Probudio nas je školski poslužitelj krikom neopisivim izgazili smo ga čizmama i bacili u pepeo
Naišao je učitelj sa đacima zaprepašćenje ih je odalo učitelja smo kao i poslužitelja đake smo silovali
Ugledali smo zelenu livadu tu smo zastali da predahnemo klali smo se malo među sobom ćaskali prebirali po sećanju
Onda smo krenuli dalje za zvezdom koja nas je vodila imali smo zadatak da nas po zlu zapamte narodi koje posetimo
Naišli smo na čoveka bez obe ruke i bez noge na raskršću zahtevali smo da propisno salutira kad nije mogao streljali smo ga
Prolazili smo kroz velike gradove činili se nevešti ostavljali konzerve sa epidemijama i odlazili dalje
Naišli smo na ženu udovicu sa troje dece u naručju decu smo ponovo u majku vratili a majku bacili našim psima
Pa smo krenuli dalje ispred leleka koji nas je pratio tako smo stigli do jednog izvora gde smo se umili
Naišao je vlasnik izvora i nazvao nas poganim psima videlo se da je naš čovek poveli smo ga s nama
Da ga proverimo našli smo dete s jagnjetom u naručju zubima ih je oboje zaklao stekao je naše puno poverenje
Imali smo jednog osteljivog mladića bez prestanka je plakao postepeno smo ga čeličili stvarali od njega čoveka
Sve je zadatke izvršavao kao najbolji među nama ali kad je svešteniku jezik čupao urlikao je on a ne sveštenik
Davali smo mu lakše zadatke da strelja đake po školskim dvorištima ni to ga nije ispunjavalo radošću oduzeli smo mu činove i ispljuvali ga
Naiđosmo na groblje zabačeno u grobove ubacismo bombe sa suzavcem mrtvaci su iz grobova iskakali mi smo ih ponovo ubijali
Za nama nerazuman lelek nedostojnih ispred nas ciljevei uzvišeni iznad Zver koja nas vodi putevima Gospodnjim
Naiđosmo na ženu bremenitu koja drsko ličaše na Bogorodicu dete iščupasmo da ga gajimo a nju nedostojnu štakorima
Naiđosmo na ljudsko oko oslobođeno od očne duplje čovekove umismo se njegovim pogledima i kretosmo dalje
Naiđosmo na ljudsku ruku oslobođenu od nedostojnog ta ruka nas je ko sestra milovala i mahala nam pri polasku
Naiđosmo na mozak čovekov izvađen iz lobanje spoznasmo čistu misao i upamtismo je
Naiđosmo na jedno srce nismo znali čije je bacakalo se oko naših nogu htelo je u naše grudi
Bacismo bombu na to srce isekosmo ga noževima ali ono ne odustade skakalo je za nama
Uhvatismo ga i vezasmo polismo sumporom i zapalismo ali ono je bivalo sve snažnije žilavo neko srce
Ponudismo grudi štakora pa zatim grudi psa ali ono nije htelo htelo je samo u naše grudi
Dadosmo mu grudi mladića koga smo raščinili i ispljuvali sa takvim srcem mogao je sa nama
Naiđosmo na dojku dojilje koju su odsekle naše prethodnice klekosmo i napismo se mleka ponuđenog i nastavismo okrepljeni
I još smo dugo putovali iza nas lelek i štakori ispred nas čista misao i poruka narodima
Nepredviđeno zađosmo u neka brda u brdima naiđosmo na bistru vodu ugledasmo u bistroj vodi naša lica i iznenada briznusmo u plač.
Iz knjige
MOĆ I PRAH, Dnevnik, Novi Sad, 1992.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:27 am
PREDOSEĆANJE BUDUĆNOSTI
Njihove su noći surove i dolge jao gde su sada burlaci sa Volge U Serbiji sebri svuda ista tuga istorijo strašna bolna i preduga Proleće je opet! Kiša poljubaca! Ljubeći me ljubiš budućeg mrtvaca.
O reci mi reci Da li si u stanju Da zamisliš moju Glavu ko lobanju? U pustome polju Prazno I duboko I mrava što živi gde je Bilo oko� I poljskoga miša Što potajno Želi Da istera mrava Pa da se useli� I pčelu! Što sleti Kada vetar duva Na cvet što je niko Iz bivšega uva! Budućnosti strašna Sudbo nevesela Kad bih bar mogao Da budem ta pčela...
Kad gori čovek Ceo svet se Greje - Kad izgori Čovek Tad Pepeo sve je.
Ana Admin
Broj poruka : 569 Datum upisa : 05.12.2011 Godina : 42 Lokacija : Niš
Naslov: Re: Branislav Petrović Uto Dec 06, 2011 9:32 am
IDE ČOVEK PORED REKE
Ide čovek majko moja najstarija država ide crkva porušena ide lađa bez posade ide groblje svih vremena prah i pepeo sklanjaj decu majko moja ide zločinac
Večnost mu se iza čela pritajila gospo blaga iza čela u tvrđavi u tamnici sunčevoj srce mu je puno smrti milostiva puno očaja ide čovek pored reke pevač beskrajni
Ide čovek gospo moja sve nogu pred nogu ide čovek pored reke kroz beskraj zeleni.